POZIV NA OSORŠČICU    

VODIČ: Gojko Crnković, tel: 098 92 33 626

DAN POHODA: subota, 12.05. 2012.

VRIJEME POLASKA: 05.00h

MJESTO POLASKA: ispred općine

TEŽINA:  tura u trajanju od cca 6h

OPREMA: standardna planinarska u skladu s

prognozom

PRIJEVOZ: autobus

PRIJAVE:Do četvrtka 10.05.2012g ili do popune

autobusa.

OPIS:Nerezine-Počivalice-Sv.Mikula-Televrin-

Gredice-Mazova Gora-pl.kuća Sv.Gaudent-Osor.

Želim nam ugodan izlet i druženje.

                                                               

                                  KAMAČNIK 

Nedjelja, 22. IV 2012. provela je PD Škamnica vrlo konstruktivno.
Tragom prošlogodišnjeg uspješnog, vrlo obećavajućeg
natjecanja u kanjonu Kamačnik u spravljanju kotlića s gulašem,
donesena je odluka da se i ove godine odazovemo pozivu
turističke zajednice Vrboskog. Određena je kuharska reprezentacija
i strategija sudjelovanja. U reprezentaciju su ušli najbolji kuhari gulaša
Đuro i Stipe, a ostalih petnaestak članova je krenulo kao moralna
podrška. Stigli smo u nekoliko automobila i jednim kombijem.
Nakon prijave, dobili smo drva, tronožac i kotlić  kao i ostali
natjecatelji, a materijal je svatko od sudionika uz tajni recept,
donio svoj. Stipe i Đuro su se  odmah primili posla, a ostali su
krenuli u razgled kanjona. Uz nekoliko sati kišice prošli smo do
izvora i natrag prekrasnim kanjonom, a pri kraju se pojavilo i
sunce. Zadnji metri do cilja i završetka kuhanja prošli su uz
urnebesno navijanje, mahanje zastavama i trubljenje u vuvuzele!
Naravno šalim se.  Prosudbeni odbor je dobio uzorke svih kotlića 
i anonimno ih procijenio uz nervozno preznojavanje sudionika.
I gle! PD Škamnica izgubila je između 24 kotlića 3. mjesto za
 JEDAN bod!!! Kasnije smo u povjerenju saznali da je taj bod
dobila ekipa „Penzionirane crvenkapice“ iz Vrboskog. Ajd,
neka penzionerkama. A mi smo kotlić polizali! I dečki su još
napravili dodatno i prvoklasan roštilj. Svaka čast našoj
kuharskoj reprezentaciji. Osvjetlali su obraz Brinju! Nakon
svega otišli smo u ribički dom i uz oproštajno piće otpjevali
koloplet brinjskih i ličkih pjesama. Na kraju nismo odoljeli i
nasred ceste smo otplesali brinjsko gluho kolo. I vidimo se
opet uskoro na Lošinju na obilasku Osorčice.

Tomislav Zoričić - Tom

          KONJEVAČA I SADIKOVAC

 

 

Prošli vikend je bio jako aktivan za članove

našeg društva.Kao što ste već vidjeli u subotu

21.04.2012g osam članova je bilo na Rusovom

pohodu na Medvednici,a četri člana su istog dana

bili na južnom Velebitu,točnije bili smo gosti

kod pd Željeznićar iz Gospića,na njihovom danu

društva,koji se slavio u Baškim Oštarijama u

njihovoj kući „Vila Velebita“.

Dva člana došla su oko devet sati ujutro na mjesto

okupljanja podno Takalica,uz sam ulaz u Brušansku

Dulibu od kuda je krenuo pohod na Konjevaču 1381 m n/m,

uz vođenje stručnih vodića i pratnju HGSS-a.

 

Vrijeme je bilo poprilično loše,hladno,oblačno i vjetrovito.

Staza je bila strma i jako skliska zbog obilnih kiša

(koje su danima padale) i gomile lišća.

Ali ništa od toga nas nije obeshrabrilo.

Popeli smo se na vrh,ali na žalost ništa nismo vidjeli

od niskih oblaka i magle.Malo smo se odmorili,pa

onda oprezno niz brdo do prijevoja koji vodi prema

Sadikovcu 1286m n/m.

Kad smo se popeli na vrh vrijeme se popravilo,razvedrilo

te smo bili nagrađeni sa prekrasnim pogledom na Liku,

more i otoke.

Opet je slijedilo malo odmora i puno fotografiranja.

Zadovoljni i sretni krenuli smo prema „Vili Velebita“

gdje smo se sreli sa druga dva člana našeg društva.

 

U 16.30h počela je svečanost u povodu 39-te obljetnice

postojanja Željezničara.

Iza toga smo svi prionuli na prvoklasni grah (ali za

nijansu ipak lošiji od našeg brinjskog).

Iz nekih prostorija čula se dalmatinska pjesma,a iz prostorija

U dvorištu čuo se rock and roll,mladi su plesali,sreli

su se stari prijatelji a i upoznali  neki novi.

Uglavnom bilo je veselo a domaćini jako dobri.

 

U 18.00h počeo je sastanak upravnog odbora planinarskog

saveza ličko-senjske županije i dogovoreno je malo

iznenađenje za sve ličke planinare krajem sedmog

mjeseca na Mrkvištu-jedva čekamo.

Nakon toga predsjednik saveza gos. Prpić sfrigao je

brdo srdela koje su u trenu nestale.

Pomalo je došlo vrijeme da se pozdravimo s domaćinima

jer nas sutra čeka novi izlet i takmičenje u kuhanju

planinarskog kotlića u Vrbovskom-Kamačniku.

 

                                                         Tamara Lužaić.                 

 

                                    RUSOV POHOD:  

   
 

Nakon ugodne vožnje i neuspjelog pokušaja
kupovine u Draganiću (Nortland-ovo skladište ),
došli smo prerano a nismo mogli čekati jer
smo morali stići na start Rusovog pohoda,
stigli smo na parkiralište pored potoka Bliznec.
Prijavili smo se, platili startninu, okrijepili se ponuđenim
pićem, zategnuli opremu i kreenuli ------  Bikčevićevom
stazom prema KT 1 odmorište Njivice. Tamo smo ovjerili
dokumente pohoda, okrijepili se,
poslušali pohvale za pohod na Zarin i dalje uz brdo.
 
Prati nas ugodnovrijeme i eto nas na  Hunjki KT 2.
Ponovno "žigosanje", okrijepa pićem
i hranom, pa put vrha Sljemena. Putem se otvara prekrasan
vidik na Hrvatsko Zagorje, upoznajemo i skijaške staze 
(bijeli, plavi, zeleni i naravno crveni spust poprište
muške i ženske FIS utrke). Tu je i sami vrh 1033 mnm.
 
Polusatni odmor smo iskoristili da se sklonimo od
pljuska, po čijem prestanku udaramo žig vrha i upućujemo
se prema planinarskom domu Runolist KT3 cilj pohoda.
Ovdje uz živu glazbu i većdobro raspoloženje mijenjamo
"žigosani listić" za ovjeru kartona
pohoda. Kraće vrijeme smo uključeni u planinarsko veselje
a potom uz glazbu koja nas prati, spuštamo se stazom
br 17 do kombija. Na samom kraju u zadnjih 5 metara
bilježimo jedno lagano spuštanje na musculus
gluteus, bez posljedica.

Obavili smo i jednu kućnu posjetu u Dubravi po pozivu
drage nam gospođe Cvekove, koja nas je lijepo počastila,
puno hvala. I eto nas ubrzo u Brinju.


                                                                 Mirko Radotić



IZLET NA KAMAČNIK 22.04.2012 nedjelja

PROGRAM:

1. PJEŠAČENJE

Start 10,15 sati – kanjon Kamačnik

Kamačnik –staza: lagana-položita-:pješačenje

kanjonom Kamačnik

Ušće Kamačnika-izvor-povratak ušće=6,1 km ( 3h)

Kotizacija 5kn u istu uključen kolač i čaj!

Ulaznica za kanjon Kamačnik – kupuje se na ulazu.

 

2. PLANINARSKI KOTLIĆ

Okupljanje u Kamačniku od 9,30 –10,00 sati

9,30 – 10,00 sati

Prijava ekipa

10,30 sati

Početak natjecanja u pripremi planinarskog kotlića

12,00 sati

Završetak natjecanja u pripremi planinarskog kotlića

12,30 sati

Ocjenjivanje

13,00 sati

Proglašenje rezultata

13,30 sati

Uručenje nagrada (Nagrađuju se prva tri mjesta),
te nagrada za poseban dojam

Kotizacija po ekipi: 30,00 kn

Polazak iz Brinja u 8,00 sati. Prijevoz kombijem.
Prijave kod: Gojko Crnković mob. 098 923 3626

_________________________________________________________






Prijave do četvrtka 19.04.2012g kod:
Mirko Radotić mob. 098 216 441
Prijevoz kombijem.

________________________________________________________

Prijave do četvrtka 19.04.2012g kod:

Krešimir Oršanić  mob.091 781 7322 ili

Gojko Crnković mob.098 923 3626

Prijevoz vlastiti.

__________________________________________________________

                  Hobotnica na Škamnici

 

 

Nakon velikih obaveza u proteklim tjednima

napokon je usljedilo i malo opuštanje.

15 članova društva u petak 13.04 okupilo se

u šumarskoj kući na Škamnici uz dobru hranu,

pjevanje,bočanje i igranje bele do sitnih sati.
Kako nam je bilo pogledajte slike.

SRETAN USKRS ŽELI VAM  P.D."ŠKAMNICA"

TREĆI TRADICIONALNI PROLJETNI USPON NA ZARIN

 

Iako je prošlo tek nešto više od dvije godine od osnivanja
našeg društva , održali smo već  treći po redu  Proljetni uspon
na Zarin. Ono što je prije dvije godine bila naša želja,
polako se pretvara u stvarnost. Ideja da uspon na Zarin
postane tradicionalni, ostvaruje se i vjerujem da ćemo
slijedeće godine to definitivno potvrditi održavanjem
četvrtog uspona i to prve nedjelje u travnju 2013.

 

Treći proljetni uspon na Zarin održan je u nedjelju 1.travnja 2012.
Iako nam vremenska prognoza nije bila naklonjena, vjerovali
smo da nas vremenski uvjeti neće previše omesti u
organizaciji i održavanju  ovog događaja. Održavanje
našeg uspona objavljeno je u  Kalendaru planinarskih
aktivnosti  HPS-a, te su prve najave dolaska  počele pristizati
već u siječnju. Iz tjedna u tjedan se broj prijavljenih
povećavao i dostigao broj od oko  500 planinara koji
su najavili svoj dolazak.

 

Nedjeljno jutro osvanulo je tmurno, vjetrovito i hladno,
ali kad su došli prvi planinari i to oni iz najudaljenijih krajeva ,
članovi  HPD „Papuk“ iz Virovitice, svojim dolaskom više od
sat vremena prije službenog početka okupljanja, ohrabrili su
nas svojim dobrim raspoloženjem i rastjerali naše sumnje.
Nakon njih počeli su pristizati planinari i iz drugih bližih i daljih
krajeva Lijepe naše, i susjedne nam Slovenije, i ubrzo je sve
vrvjelo od živahnosti naših gostiju. Predsjednik našeg društva
Gojko Crnković pozdravio je sve planinare, zahvalio im na
odazivu te iznio program događanja.  Prije samog početka 
pohoda zainteresirani su mogli obići utvrdu Sokolac.
Ove godine organizirali smo  osim pohoda na Zarin i pohod
na Staro Brinje za one koji su željeli obići i taj vrh. Najbrži 
od sudionika savladali su uspon i silazak za nešto više od tri sata.
Po silasku planinari su se mogli okrijepiti uz već dobro znani
planinarski grah iz „lonca“ brinjskih planinara-kuhara na
brinjskoj placi, gdje se nastavilo druženje uz grupu „Bijeli oblaci“. 

        

                        

Na pohodu je ukupno sudjelovalo oko 450 planinara iz 30
planinarskih društava iz Virovitice, Zagreba, Biograda, Delnica,
Mrkoplja, Skrada, Rijeke, Gospića, Otočca, Senja, Karlovca,
Velike Gorice, Kutereva, Samobora, Kočevja i domaćina Brinja.
Posebno nas  veseli  dolazak  Marinić Ane i Frane iz Otočca koji 
se odazivaju svakom našem pohodu,  zatim mladih članova
Odreda izviđača Fortica također iz Otočca te našeg dragog
prijatelja Branka Blaževića iz Mrkoplja, koji  je bio i najstariji
učesnik našeg pohoda već drugu godinu zaredom. Najmlađi
sudionik bio je trogodišnji Viktor  iz Zagreba, a najmlađi učesnik
našeg društva bio je Bruno Mauhar (6 god).

   
 
Najstarijeg i najmlađe sudionike nagradili smo prigodnim
poklonima. Isto tako raduje nas činjenica da se našem pohodu
vjerno odazivaju planinari sa
dugogodišnjim  planinarskim  iskustvom i mnogo osvojenih
vrhova i koji su do sada sudjelovali na sva tri pohoda.

 

Dobrom raspoloženju i ugodnoj zabavi pridonijeli su i
Brinjaci-vlasnici konja koji su konjskim zapregama provezli
Brinjem oduševljene planinare, a da bi naši gosti ponijeli
nešto iz Brinja pobrinuli su se naši sumještani koji  su ponudili
svoje proizvode iz kućne radinosti.

 

Na kraju želimo zahvaliti svima koji su pridonijeli da naši
gosti ponesu iz Brinja lijepe dojmove, no najveću zahvalnost
dugujemo našim gostima koji su u naš kraj donijeli mnogo
vedrine i radosti , te nam time dali volje da slijedeće godine
isto tako održimo još  jedan pohod na Zarin.

Planinarski pozdrav do idućeg susreta.

                                         IVANŠČICA

   U subotu 17.03.2012g u sedam sati 9 članova našeg
društva krenulo je kombijem ski kluba (hvala im) na 
planirani izlet sa 14 planinara hpd Željezničar iz Zagreba
na Ivanščicu (1060m). Sa vodičima Tomislavom Zoričićem i
Višnjom Krznarić po sunčanom i jako vjetrovitom
vremenu u dobrom raspoloženju popeli smo se na 
vršnu piramidu. Nakon toga u Pasaričevoj kući malo smo
se pogostili i odmorili.



   Uz Planinarski dom "Pasarićeva kuća", na vrhu Ivančice
nalaze se i dva vidikovca. S manjeg vidikovca "Stričevo"
pruža se pogled prema Ivancu, Varaždinu i Međimurju.

   Na najvišoj koti Ivančice sagrađen je vidikovac „Piramida“,
visoka 10 metara. Vidikovac je bez premca po vidiku zbog
središnjeg položaja u Zagorju.

   Po silasku sa Ivanščice posjetili smo Lepoglavu i obišli
preljepu crkvu Svete Marije

   Gradnja crkve započela je oko 1400. godine s dolaskom
pavlina u Lepoglavu, a posvećena je 1415. godine. Crkva
i samostan stradali su 1481. godine u prodoru Turaka, a
ponovnu obnovu crkve pomaže hrvatski ban Ivaniš Korvin
koji je i sahranjen ispod glavnog oltara 1504. godine.

   U drugoj polovici 17. stoljeća crkva je nekoliko puta
pregrađivana i dograđivana. Crkva je barokizirana gotička
građevina. Unutrašnjost crkve bogata je baroknim
namještajem, drvorezbarijom, baroknim oltarima i freskama
Ivana Krstitelja Rangera.

   Prepuni dojmova još smo stali na oproštajno piće sa
našim prijateljima u trgovačkom centru u Začretju.

   Kako nam je bilo pogledajte u foto albumima.
Planinarski pozdrav do slijedečeg izleta.

    




                                     OBAVIJEST O IZLETU:

U subotu 17.03.2012 idemo na Ivanščicu. 
Prijave do petka 16.03.2012 na mob. 098 923 3626
Gojko Crnković ili na mail.  Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

OPIS PUTA:
Vožnja kroz Hrv.Zagorje preko Začretja,N.Golubovca i
Ivanca do sela Prigorec. Zatim pionirskom stazom na vrh
Ivanščice.U domu odmor uz mogućnost prethodne rezervacije
ručka (Grah sa kobasicom ili možda gulaš od divljači).
Povratak preko Konja do prijevoza. 
Tura je lagana oko 4 sata hoda.
Oprema u skladu sa prognozom.


 

                                         RADNA AKCIJA:




U nedjelju 11.03.2012 organizirana je i odrađena akcija
uređenja jednog dijela staze prema Zarinu. U sklopu radne
akcije održana je i ekološka akcija u kojoj su vrijedni članovi
pd Škamnice sakupili nekoliko vreća raznog smeća od
plastike,staklenih boca pa do životinjskih koža koje ljudi
nekontrolirano bacaju.I ovim putem zamolili bi ljude
da ne bacaju smeće po prirodi nego u za to postavljene
kontejnere ili kante za smeće.U akciji je sudjelovalo deset
članova koji su se nakon odrađenog dana malo počastili
sa roštiljom na šumarskoj kući i na samom kraju dana kod
Ljubice na kavi.
Kako smo se proveli pogledajte u foto albumu.



                                     MASKIRANI BAL

I u ovoj godini točnije 04.02.2012g održali smo još jedan
od uspješnih balova. Usprkos jako lošoj vremenskoj prognozi
i nemogućnosti da nam dođu u goste maske iz okolnih
mjesta održali smo bal. Uz jako dobru muziku banda "Harmony"
iz Ogulina i oko 140 ljudi ludo smo se zabavljali do jutarnjih sati.
Pogledajte slike kako bi bolje doživjeli atmosferu na balu.



Pozdrav od ekipe do neke druge godine i nekog drugog bala.
 




Poziv na maskirani bal.




Dođite u što većem broju.

                     OBILAZAK PETROVE GORE  22.01.2012g


U nedjelju 22.01.2012g četvero članova društva krenulo je
i obišlo svih osam kontrolnih točaka planinarske obilaznice
na  Petrovoj gori.

Nekad se ta gora nazivala Gvozd što znači šuma.
Nakon velikog boja između Mađarske vojske na jednoj
 strani i Hrvatske vojske pod vodstvom Kralja Petra Svačića
 na drugoj strani na toj gori poginuo je Hrvatski Kralj
Petar Svačić te je po njemu ta Hrvatska gora
dobila ime Petrova gora.

Spomenik na Malom Petrovcu, visok 37 m te napušteni
komunikacijski toranj na Magarčevcu, koji bi lako mogao
postati planinarskom piramidom, osiguravaju izvrstan
pogled na neposrednu okolicu.

Ideja o izgradnji spomenika na Malom Petrovcu potiče
 još nakon završetka Drugog svjetskog rata pa je 6. svibnja
1946. položen kamen temeljac. S izgradnjom se započelo
 tek nakon 34 godine, sredinom 1980 godine prema
 idejnom rješenju hrvatskog kipara Vojina Bakića.
Otvorenje spomenika bilo je 4. listopada 1981. godine.

Veliki Petrovac, temelji značajnog pavlinskog samostana
 iz 14. st.; samostan su osnovali templari, vjerojatno 1303
 a pouzdan podatak da na tom lokalitetu djeluju pavlini je
 isprava iz 1328 bogati red sa bogatim posjedima pokleknuo
 je pred stalnim turskim nastojanjima sredinom XV. st.

Kraljev grob, po legendi, grob zadnjeg kralja hrvatske
krvi Petra Svačića; stradao je 1097., navodno na
Petrovoj gori, u sukobu za hrvatsko prijestolje sa
mađarskim kraljem Kolomanom.
Centralna partizanska bolnica, djelomično sačuvan
kompleks drvenih kuća,zemunica i groblja u
Pišinom gaju; nikad nije otkrivena i radila je sve do
svibnja 1945.; osim bolnice, tu je bila i tiskara lista Vijesnik.
Slike pogledajte u foto albumima.

                                    POZIV NA PETROVU GORU


Svi zainteresirani planinari za obilazak Petrove
gore neka se prijave najkasnije do petka 20.01.2012
na mob.0989233626  ili Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

  

                 POZIV ČLANOVIMA

                               
Pozivate se na Godišnju skupštinu PLANINARSKOG DRUŠTVA
 «ŠKAMNICA» Brinje, koja će se održati u subotu,
28. siječnja 2012.godine s početkom u 17 sati u prostorijama
 Općine Brinje (iznad Doma zdravlja).

Molim Vas da dolazak ili nedolazak obavezno
potvrdite do 24.01.2012 na e-mail ili
mob.099 83 89 742.  Ksenija Tomac

1.      Otvaranje i izbor radnih tijela

2.      Izvješće o radu za 2011.godinu

3.      Financijsko izvješće

4.      Izvješće Nadzornog odbora

5.      Izvješće Suda časti

6.      Rasprava o izvješćima i usvajanje izvješća

7.      Program rada za 2012.godinu

8.      Razno – uplata članarine za 2012.godinu

    Predsjednik PD»ŠKAMNICA» Brinje

                    Gojko Crnković

                                                     17 POHOD NA KLEK

14 planinara u nedjelju 08.01.2012 g uputilo se na još jedan izlet
 i to na 17. zimski uspon na Klek. Po lijepom i sunčanom
vremenu u osam sati ujutrokrenuli smo iz Brinja prema
 Bijelskom gdje počinje jedna od brojnih staza na Klek.
Nakon jednosatnog uspona stigli smo do doma na Kleku,
gdje smo se osviježili, nahranili i krenuli na vrh. Nakon velike
gužve na stazi prema vrhu i dodatnih 40 minuta uspona
stigli smo na vrh. Nakon kratkog zadržavanja na vrhu počeo
 je i malo vremenski krači spust do doma gdje smo
 se okupili,malo zabavili uz pijesmu i kuhano vino. 
U popodnevnim satima lagano smo i mi sa ostalim
planinarima iz cijele Hrvatske krenuli prema Bijelskom
 gdje nas je čekao prijevoz.

I na kraju evo malo informacija o Kleku:




KLEK (1.181) je planina uz koju su vezane mnoge priče i
legende pa je zanimljivo odredište za djecu, ali i za odrasle.
Stijene na njezinom vrhu izgledaju poput diva koji se opružio i
zaspao na vrhu planine. Stara legenda kazuje da se za olujnih
noći na Kleku okupljaju vile, vilenjaci, ali i vještice koji u ponoć
plešu kolo i pjevaju.

Najpopularniji i najkraći uspon na Klek kreće iz sela Bjelsko (625 m)
 koje se nalazi desetak kilometara od Ogulina (323 m).
Do Bjelskog automobilom dolazite kroz Ogulin pa dalje
 u smjeru sela Jasenak.
Nakon sela Puškarići stižete u Bjelsko. Od Bjelskog kreće
jednosatni uspon prema planinarskom domu Klek (1.000), u kojem
 ne služe hranu, ali se možete osvježiti pićima i prespavati.

Klek se u planinarskoj literaturi često naziva kolijevkom hrvatskog
alpinizma tako da će i oni željni adrenalina doći na svoje. Djeci će
 posebno uzbudljiv biti uspon od doma do vrha -
 penje se po stijeni pridržavajući se za konop. Taj uspon
je preporučljivo izbjegavati
 za lošeg vremena kada su stijene klizave. S vrha puca pogled prema,Bjelolasici,Risnjaku,Bijelim stijenama pa čak, za lijepog
vremena, i do slovenskih Alpi.

S vrha se možete spusiti istim putem ili nastaviti dalje prema
 Klečicama (1.062 m), dvjema stijenama na koje se može
popeti kratkim, ali nemarkiranim i vrlo izloženim putem
(nije za djecu).

Tijekom ljetnih mjeseci pažljiviji promatrači mogu uz stazu
ugledati runolist - poznatu i zaštićenu biljku koju ne smijete brati!


Planinarski pozdrav i do skorog druženja na novom izletu.




                                      POZIV NA KLEK 08.01.2012:


Svi zainteresirani planinari za nedeljnji tradicionalni zimski 
 uspon na Klek neka se jave do petka na mob.

 098 9233 626 Gojko Crnković
Polazak je u 8 sati ujutro ispred općine.



                                 
                                                   DOČEK 2012

         Na staru godinu u devet sati navečer 11 planinarki i planinara 
p.d Škamnice, zaljubljenih u planine i sviježi zrak okupilo se i krenulo
put Starog Brinja na doček nove godine. Nakon dva sata uspona
po jako ljepom vremenu i 30-40 cm snijega i temperaturom
od -4 *c došli smo odlično raspoloženi na vršnu stijenu 843m.
Nakon dolaska osviježili smo se kuhanim vinom
i nakon toga počeli smo sa pripremama (loženje vatre na stijeni te postavljanjem vatrometa). Poslije temeljitih priprema u pola noći
počeo je tulum koji je trajao do jedan sat. Nakon dva sata
provedenih na vrhu lagano smo se uputili natrag prema Brinju.
 Kada smo sišli na šumsku cestu zaplesalo se ličko kolo.
Nakon ukupno dva sata silaska još 
uvijek u dobrom raspoloženju svratili smo u Mack na jedno
novogodišnje piće, te smo se još sa jednim ličkim kolom sa
dobrim željama i nadasve sretni rastali i otišli kućama.
        

       
     



                            SVIM PLANINARKAMA, PLANINARIMA I
                                       LJUDIMA DOBRE VOLJE
                             SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ,
                  PUNO ZDRAVLJA I VRHOVA U NOVOJ 2012.ŽELI 


                                     PREDSJEDNIK P.D. ŠKAMNICE

                                                   PRIZNANJE!

Na svečanoj sjednici HPS-a u povodu kraja kalendarske godine
 dodjeljena su priznanja najzaslužnijim pojedincima i društvima.
 PD Škamnica iz Brinja (premda staro tek dvije godine) primilo je
 posebno priznanje za najbolji planinarski pohod
(na Zarin u Škamnici) u Hrvatskoj. Priznanje je preuzeo predsjednik
društva Gojko Crnković. Nazočno je bilo još nekoliko
članova društva.
Više slika u foto albumu.

                                                   RITAVAC

                       

U petak 25.11. 2011 nakon odrađenog sata pjevanja i tri sata kartanja
 „elitna postrojba“ PD Škamnicadogovorila je za nedjelju izlet na Ritavac.

Krenuli smo u 10 sati iz maglovitog Brinja (nažalost bez nekih članova
„elitne postrojbe“), nas devetero- Vesna, Đuro, Jadranka, Milan, Goran,
Matija, Ksenija, Darko i Peki – pod vodstvom prekaljenog vodiča Movrića.
Kako smo se počeli penjati iz Grabove Lokve, postepeno smo izlazili iz magle,
a i raspoloženje je sve više raslo. Nakon jednosatne borbe sa studeni, gladi i
 žeđi uz nadljudske napore došli smo do vrha na 935 m, koji nas je dočekao
okupan suncem, kako smo samo poželjeti mogli. Sa vrha pogled puca na sve
strane na maglom pokriven Vodoteč, Brinjsku kotlinu i Gacku dolinu, a iz
magle izviruju vrhovi  Planine, Javorova vrha, Škamnice …

Kad smo utažili glad i žeđ, sa nekoliko fotografija, ubranim šipkom krenuli
smo natrag u Brinje, gdje su nas dočekali Vera i Mirko sa palačinkama, kavom,
 čajem i jako dobrim vinom. HVALA!

Kako nam je bilo, najbolje govore riječi jednog od iskusnijih članova: VAU, VAU,
 VAU! ili u prijevodu:

„Baš je bilo lijepo!“

Kako je izgledalo pogledajte u foto album.

                                                       BJELOLASICA  

                               


   Razmišljajući o tome kuda na izlet u nedjelju 20. XI 2011. i vođeni mišlju
 da semoramo izvući iz magle koja već danima prekriva
 Zagreb na neko sunčano brdo, sjetio sam se jednog izleta na Bjelolasicu
kojeg je izvela jedna grupica članova PD Škamnice zimi, a koji je mogao
 zbog magle dostaloše završiti i zaključio da je popravni izlet
neophodan da se neki članovi društva upoznaju s tom najvišom planinom
 ne samo Gorskog Kotara nego i cijele sjeverne Hrvatske.
 Kako je vrijeme bilo idealno za provedbu tog izleta tako smo se nakon
 razgovora s predsjednikom društva Gojkom dogovorili da se
nađemo u Mrkoplju, odnosno Begovom Razdolju, najvišem naselju u
 Hrvatskoj na oko 1090m nadmorske visine. I u 9h pala je kavica u
hotelu Jastreb. Okupili smo se Vesna,Gojko, Višnja i ja.
Nakon operativnog dogovora otišli smo autima do Vrbovske poljane
 pod vrhom Bjelolasice kao najkraćeg pristupa na vrh u svjetlu
 sve kraćih dana. Od Begovog Razdolja do Vrbovske poljane,
odnosno lugarnice u čijoj blizini počinje markacija, 6 je km makadamske
 ceste koja je sada u fazi asfaltiranja.
Rijetkom bukovom šumicom kroz koju je probijalo sunce i dosta strmom
 stazicom stigli smo do vrhaBjelolasice – Kule na 1534m za malo
više od sat vremena.
Na vrhu smo zatekli jednog delničkog planinara i tamo smo ostali
više od sata. Ljepšeg vremena nije moguće zamisliti. Sunce je grijalo,
zrak je biobez daška,
a vidik je sezao od austrijskih alpa, Žumberka, Učke, preko cijelog Velebita
 do Svetog brda i Zira. Uživanciji nije bilo kraja, a još kad sam
 izvukao termosicu s vrućim kuhanim vinom zadovoljstvo je doseglo vrhunac.
 Nakon užine odšetali smo do dvadesetak minuta udaljenog skloništa
 Jakob Mihelčić (nazvanog prema lugaru koji je 28. VII 1899.
pokazao put na vrh Bijelih stijena planinaru-botaničaru Dragutinu Hircu)
malo ga razgledali i spustili se do ceste kojom smo za petnaestak
minuta opet bili kod motorizacije i tako zatvorili krug.
 Još nam je prostalo u Mrkoplju svratiti u posjet najstarijem hrvatskim
planinaru Branku Blaževiću koji je već i 92. Godini.
Tamo mu je Gojko predao priznanje za obavljene uspone na Zarin i Staro
Brinje i zadržali se s njime i suprugom Sekom još dugo vremena
. Nakon ugodnog ćaskanja s tim doajenom i legendom hrvatskog
 planinarstva u sumrak smo se pozdravili i otišli kućama do slijedeće prilike,
a to je noćni pohod na Oštrc 17. Prosinca. Slike s Bjelolasice
mogu se vidjeti ovdje: https://picasaweb.google.com/117464596045330090310/BJELOLASICAGORSKIKOTAR02#

                                                                                     Tomislav Zoričić - Tom

                                             OŠTRI MEDVJEĐAK

    Nedjelja, 13. XI 2011. bila je određena za uspon na Oštri
Medvjeđak, zanimljivi vrh nad Plitvičkim jezerima, koji je ujedno
 i KT obilaznice


Lički   gorski biseri. Višnja i je smo se poveselili ponovnom
 zajedničkom izletu s PD Škamnicom. Nažalost pokazalo se da
je zainteresiranih sve manje i na kraju smo nas dvoje ostali
posljednji Mohikanci tog izleta. Naravno da nas to nije
odvratilo, posebno jer je vrijeme tog vikenda
bilo stabilno i u višim predjelima sunčano. I tako smo se oko 10h
ujutro našli na Ulazu 2 NP Plitvička jezera odakle kreće jedan od
 dva pristupa
 na vrh. Posebna zanimljivost je što se pristup od ulaza 2 nastavlja
na Blankin put – put kojeg je izgradio 1900. godine Kraljevski
 šumarski erar od tadašnjeg hotela na vrh i nazvao ga
 prema ženi nadvojvode Leopolda Salvatora iz dinastije
Habsburg-Lothringen. Taj put svojim karakteristikama podsjeća
na putove inž. Ante Premužića svojim
 stalnim blagim usponom. Kroz lijepu sunčanu bukovu šumicu došli
 smo do vrha
 za malo više od sat i pol. Tamo smo zatekli planinare HPD Zrin iz
Petrinje. Gore smo se zadržali uživajući u suncu i inju zaostalom od
jutra više od pola sata, te se spustili istim putem do parkirališta.

     Iskoristili smo prigodu i vraćajuću se kući posjetili
nekoliko starih gradova Korduna. Prvo smo svratili u obližnji
Drežnik kojemu je obnovljena branič-kula koja sada izgleda s
 tornjićem na krovu vrlo upečatljivo. Grad se nalazi na vrletnom
 mjestu nad kanjonom
Korane do dna kojeg ima i označena šetnica, zatim stari grad Slunj
 na kojem se odvijaju već nekoliko godina radovi na obnovi. Poslije
 smo svratili do starog Cetingrada čuvenog po tome što je i njemu
 1527. godine održana sjednica Hrvatskog sabora koja je donijela
odluku o izboru Ferdinanda Habsburga za hrvatskog kralja. Na tom
 gradu ove godine su započeli radovi. Još je do sutona ostalo
 taman toliko vremena da posjetimo stari grad Klokoč. Malo
 dalje smo se priključili na cestu koja veže Veliku Kladušu s
Karlovcem i tamo upali
 u nepreglednu kolonu vozila sa slovenskom registracijom.
 Sinulo nam je da se to u nedjelju navečer vraćaju u
 Sloveniju „Slovenci“ sa vikend izleta kući u Bosnu. Zaključili
 smo da su promašili svi koji su odustali od ovog lijepog izleta.
Slike sa izleta mogu se vidjeti klikom na ovaj link: https://picasaweb.google.com/117464596045330090310/OSTRIMEDVJEAKISTARIGRADOVIKORDUNA#                                                                                  Tomislav  Zoričić - Tom

                                           Nedjelja 06.11.2011

          Rano ujutro krenuli smo put Rakovice kraj Plitvica, da bi se
pridružili planinarima iz Biograda na moru na njihovoj sedmoj etapi puta od Biograda do Vukovara (530km). Naša dionica bila je dugačka 43km.
          Robert Pejić,Neven Peričić,Mladen Čoso iz Biograda, te Ivica Živković
sa Lastova krenuli su na veliki poduhvat koji je sačinjavao 18 dana hodanja,da bi odali počast Vukovaru na njegovu tužnu godišnjicu pada i svim žrtvama teškog stradavanja.
 

           Nakon dolaska u Rakovicu krenuli smo u dugu šetnju preko Slunja,Cetingrada do Maljevca, krajne točke današnjeg dana. Nakon icrpljuječeg pješačenja u dobrom društvu i raspoloženju kod osnovne
škole u Maljevcu dočekao nas je kotlić koji nam je skuhao naš planinar
Stipe Fumić.

   


           Robert se uhvatio gitare,bilo je pijesme i plesa te puno dobrog raspoloženja.Uz najbolje želje za njihov daljnji put,predali smo naše platno
"daj pet za Vukovar" i polako krenuli natrag u Brinje.

                                               OBAVIJEST ČLANOVIMA!

      06.11.2011g idemo u pratnju planinarima pd Belveder iz Biograda
na 7- mu etapu (Rakovica-Cetingrad) puta od Biograda do Vukovara.
Etapa je duga oko 30 km. Prijave do četvrtka 03.11.2011 kod Ksenije ili Gojka. Detaljnjije obavijesti za prijavljene planinare u petak.
Radujem se dobrom odazivu.

Planinarski pozdrav!







                                          RADNA AKCIJA:

Dana 15 listopada grupa planinara puna entuzijazma krenula je na
jesensko održavanje staze na Zarin.
Nakon okupljanja u 9h krenuli su na stazu u dobrom raspoloženju,
"naoružani" svim mogučim alatima.
Raspoloženje je naglo palo,jer već na samom početku na mjestu gdje staza
sa šumske ceste ulazi u šumu nedostajao je putokaz.
Dalje stazom putokazi i markacije su bile oštećene a vrhunac tuge su
doživili na samom vrhu Zarinu gdje je na vršnoj stijeni isčupan metalni
žig Zarin 828m sa znakom HPS-a,koji je prethodno tamo bio zabetoniran.
Sliedio je šok,tuga,razočarenje i bijes. Bilo je očito da je netko ili više njih
to namjerno učinio.
Tko i zašto nam je to učinio?
Nismo nikoga vidjeli, pa ne možemo nikoga ni optužiti.
Materijalnu korist nisu mogli imati, pa je u pitanju čista ljubomora ili mržnja.
Izrečene su i pogrdne riječi za tu osobu ili više njih a u daljnjem tekstu zvat
čemo ga Divljak.
Divljak bi trebao znati da ta staza nije ničije privatno vlasništvo,ona je prvo
brinjska i hrvatska,nadamo se da će biti uvrštena u HPO i da će biti ucrtana
u planinarske karte,nadamo se da će se njome koristiti planinari iz čitave
Hrvatske i cijelog Svijeta.
Ako smo u slijepoj ljubavi prema Škamnici i njenom najvećem vrhu Zarinu
u nečemu pogriješili molimo Divljaka da se javi u prostorije Društva svaki
prvi utorak u mjesecu u 19h da civilizirano o svemu razgovaramo.
A ako je pun mržnje pozivamo ga da se besplatno učlani u društvo i kad osjeti na prvom izletu radost druženja i planinarenja nadamo se da mu više
nikad neće pasti na pamet da uništava postavljene oznake i teško stečenu reputaciju društva.
Divljakov čin nas neće pokolebati u daljnjem radu. Tradicionalni uspon na Zarin održavat će se i dalje.
Na prvom je bilo 250 ljudi,na drugom 630 ljudi a iduće godine očekujemo 1000 ljudi.
Ovom prilikom pozivamo sve planinare iz Hrvatske i inozemstva da dođu
u što većem broju da ispunimo ili uvećamo očekivani broj sudionika i da pokažemo Divljaku da kao malo i mlado Društvo imamo veliku podršku.

Tradicionalni uspon na Zarin održava se svake prve nedjelje u travnju.
Sljedeće godine je to 01.04.2012.

Radujemo se vašem dolasku.



.

Otvorenje sezone izleta na Kamačniku i natjecanje u pripremi planinarskog kotlića. - 17.04.2011

Planinari p.d. Škamnica sudjelovali su na 6. takmičenju u kuhanju kotlića i obilasku Kamačnika do njegovog izvora u dužini ode 3,2 km. U kuhanju kotlića prisustvovalo je 33 ekipe iz cijele Hrvatske i nakon teške odluke žirija pobijedili su umirevljenici iz Lukovdola a pd Škamnica zauzela je šesto mjesto što je izniman uspjeh jer smo sudjelovali na takvom takmičenju po prvi puta. Nakon završenog službenog dijela svi prisutni planinari pogostili su se sa izvrsnim kotlićima i ponekom kapljicom. Uz dobru glazbu i druženje do večernjih sati svi su sretni i zadovoljni otišli svojim kućama.

Zahvaljujemo domaćinima na odličnoj organizaciji i vidimo se dogodine.
Predsjednik PD Škamnica
Gojko Crnković

Tradicionalni 2. uspon na Zarin - 03.04.2011

Brojni planinari iz 30-ak planinarskih društava iz Hrvatske i Slovenije prisustvovali su na drugom usponu na Zarin. U ranim jutarnjim satima počeli su pristizati brojni automobili i autobusi na mijesto okupljanja u centru Brinja. Nakon prijavljivanja po prekrasnom jutru krenula je kolona od 530 planinara na vrh Zarin ( 828m ). Dva lagana sata šetnje do Vrha te kratko zadržavanje na vrhu Zarina i vidikovca Kozijak na toplih 24 stupnja. Povratak u Brinje trajao je nešto kraće oko 1 sat i 30 minuta. Po silasku u Brinje planinari su mogli razgledati zavičajnu zbirku općine Brinje i muzej u starom gradu Sokolcu.
Potom  je počeo ručak ( planinarski grah ) i prava veselica sa tamburašima i zborom pd Škamnica koja se produžila do noćnih sati.

Poseban pozdrav svim sudionicima drugog pohoda na Zarin i vidimo se dogodine u istom broju ili još većem u isto vrijeme ( prva nedjelja u travnju )

Živjeli!
Predsjednik PD Škamnica
Gojko Crnković