|
PRIZNANJE!
Na svečanoj sjednici HPS-a u povodu kraja kalendarske godine
dodjeljena su priznanja najzaslužnijim pojedincima i društvima.
PD Škamnica iz Brinja (premda staro tek dvije godine) primilo je
posebno priznanje za najbolji planinarski pohod
(na Zarin u Škamnici) u Hrvatskoj. Priznanje je preuzeo predsjednik
društva Gojko Crnković. Nazočno je bilo još nekoliko
članova društva.
Više slika u foto albumu.
|
|
|
OŠTRI MEDVJEĐAK
Nedjelja, 13. XI 2011. bila je određena za uspon na Oštri
Medvjeđak, zanimljivi vrh nad Plitvičkim jezerima, koji je ujedno
i KT obilaznice
Lički gorski biseri. Višnja i je smo se poveselili ponovnom
zajedničkom izletu s PD Škamnicom. Nažalost pokazalo se da
je zainteresiranih sve manje i na kraju smo nas dvoje ostali
posljednji Mohikanci tog izleta. Naravno da nas to nije
odvratilo, posebno jer je vrijeme tog vikenda
bilo stabilno i u višim predjelima sunčano. I tako smo se oko 10h
ujutro našli na Ulazu 2 NP Plitvička jezera odakle kreće jedan od
dva pristupa
na vrh. Posebna zanimljivost je što se pristup od ulaza 2 nastavlja
na Blankin put – put kojeg je izgradio 1900. godine Kraljevski
šumarski erar od tadašnjeg hotela na vrh i nazvao ga
prema ženi nadvojvode Leopolda Salvatora iz dinastije
Habsburg-Lothringen. Taj put svojim karakteristikama podsjeća
na putove inž. Ante Premužića svojim
stalnim blagim usponom. Kroz lijepu sunčanu bukovu šumicu došli
smo do vrha
za malo više od sat i pol. Tamo smo zatekli planinare HPD Zrin iz
Petrinje. Gore smo se zadržali uživajući u suncu i inju zaostalom od
jutra više od pola sata, te se spustili istim putem do parkirališta.
Iskoristili smo prigodu i vraćajuću se kući posjetili
nekoliko starih gradova Korduna. Prvo smo svratili u obližnji
Drežnik kojemu je obnovljena branič-kula koja sada izgleda s
tornjićem na krovu vrlo upečatljivo. Grad se nalazi na vrletnom
mjestu nad kanjonom
Korane do dna kojeg ima i označena šetnica, zatim stari grad Slunj
na kojem se odvijaju već nekoliko godina radovi na obnovi. Poslije
smo svratili do starog Cetingrada čuvenog po tome što je i njemu
1527. godine održana sjednica Hrvatskog sabora koja je donijela
odluku o izboru Ferdinanda Habsburga za hrvatskog kralja. Na tom
gradu ove godine su započeli radovi. Još je do sutona ostalo
taman toliko vremena da posjetimo stari grad Klokoč. Malo
dalje smo se priključili na cestu koja veže Veliku Kladušu s
Karlovcem i tamo upali
u nepreglednu kolonu vozila sa slovenskom registracijom.
Sinulo nam je da se to u nedjelju navečer vraćaju u
Sloveniju „Slovenci“ sa vikend izleta kući u Bosnu. Zaključili
smo da su promašili svi koji su odustali od ovog lijepog izleta.
Slike sa izleta mogu se vidjeti klikom na ovaj link: https://picasaweb.google.com/117464596045330090310/OSTRIMEDVJEAKISTARIGRADOVIKORDUNA# Tomislav Zoričić - Tom
|
|
BJELOLASICA
Razmišljajući o tome kuda na izlet u nedjelju 20. XI 2011. i vođeni mišlju
da semoramo izvući iz magle koja već danima prekriva
Zagreb na neko sunčano brdo, sjetio sam se jednog izleta na Bjelolasicu
kojeg je izvela jedna grupica članova PD Škamnice zimi, a koji je mogao
zbog magle dostaloše završiti i zaključio da je popravni izlet
neophodan da se neki članovi društva upoznaju s tom najvišom planinom
ne samo Gorskog Kotara nego i cijele sjeverne Hrvatske.
Kako je vrijeme bilo idealno za provedbu tog izleta tako smo se nakon
razgovora s predsjednikom društva Gojkom dogovorili da se
nađemo u Mrkoplju, odnosno Begovom Razdolju, najvišem naselju u
Hrvatskoj na oko 1090m nadmorske visine. I u 9h pala je kavica u
hotelu Jastreb. Okupili smo se Vesna,Gojko, Višnja i ja.
Nakon operativnog dogovora otišli smo autima do Vrbovske poljane
pod vrhom Bjelolasice kao najkraćeg pristupa na vrh u svjetlu
sve kraćih dana. Od Begovog Razdolja do Vrbovske poljane,
odnosno lugarnice u čijoj blizini počinje markacija, 6 je km makadamske
ceste koja je sada u fazi asfaltiranja.
Rijetkom bukovom šumicom kroz koju je probijalo sunce i dosta strmom
stazicom stigli smo do vrhaBjelolasice – Kule na 1534m za malo
više od sat vremena.
Na vrhu smo zatekli jednog delničkog planinara i tamo smo ostali
više od sata. Ljepšeg vremena nije moguće zamisliti. Sunce je grijalo,
zrak je biobez daška,
a vidik je sezao od austrijskih alpa, Žumberka, Učke, preko cijelog Velebita
do Svetog brda i Zira. Uživanciji nije bilo kraja, a još kad sam
izvukao termosicu s vrućim kuhanim vinom zadovoljstvo je doseglo vrhunac.
Nakon užine odšetali smo do dvadesetak minuta udaljenog skloništa
Jakob Mihelčić (nazvanog prema lugaru koji je 28. VII 1899.
pokazao put na vrh Bijelih stijena planinaru-botaničaru Dragutinu Hircu)
malo ga razgledali i spustili se do ceste kojom smo za petnaestak
minuta opet bili kod motorizacije i tako zatvorili krug.
Još nam je prostalo u Mrkoplju svratiti u posjet najstarijem hrvatskim
planinaru Branku Blaževiću koji je već i 92. Godini.
Tamo mu je Gojko predao priznanje za obavljene uspone na Zarin i Staro
Brinje i zadržali se s njime i suprugom Sekom još dugo vremena
. Nakon ugodnog ćaskanja s tim doajenom i legendom hrvatskog
planinarstva u sumrak smo se pozdravili i otišli kućama do slijedeće prilike,
a to je noćni pohod na Oštrc 17. Prosinca. Slike s Bjelolasice
mogu se vidjeti ovdje: https://picasaweb.google.com/117464596045330090310/BJELOLASICAGORSKIKOTAR02#
Tomislav Zoričić - Tom
|
|
|
|
|
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>
|
|
Stranica 1 od 14 |
